JEZIČNI DODIR I STABILNOST OSNOVNOGA VOKABULARA: HRVATSKE POSUĐENICE ZA DIJELOVE TIJELA U VLAŠKOM-ŽEJANSKOM ISTRORUMUNJSKOMReportar como inadecuado




JEZIČNI DODIR I STABILNOST OSNOVNOGA VOKABULARA: HRVATSKE POSUĐENICE ZA DIJELOVE TIJELA U VLAŠKOM-ŽEJANSKOM ISTRORUMUNJSKOM - Descarga este documento en PDF. Documentación en PDF para descargar gratis. Disponible también para leer online.

FLUMINENSIA : Journal for philological research, Vol.26 No.2 January 2015. -

Vlaški-žejanski, jezik poznat u lingvistici kao istrorumunjski, ozbiljno je ugrožen istočni romanski

jezik koji se govori na istarskom poluotoku u Hrvatskoj. Prema skorašnjim procjenama, jezik

govori manje od 120 aktivnih govornika, većinom starijih od 50 godina. Zajednice u kojima se

govori vlaški-žejanski su trenutno u uznapredovalom procesu zamjene vlaškog-žejanskog

hrvatskim jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Kako kohabitacija, miješanje stanovništva i

dvojezičnost na vlaškom-žejanskom i hrvatskom karakteriziraju ove zajednice već više stoljeća,

pod utjecajem snažnih i dugoročnih kontaktnih pritisaka, jezik je pod hrvatskim utjecajem

pretrpio niz leksičkih i strukturalnih promjena. Na leksičkoj razini, jezik je usvojio ne samo veliki

broj kulturnih posuđenica već i veći broj, takozvanih „jezgrenih- posuđenica, tj. riječi koje su

zamijenile postojeće izvorne riječi.

Ovaj rad istražuje razmjere kontaktnih utjecaja u osnovnom vokabularu, posebice među riječima

za dijelove tijela, kako se one smatraju među onima koje su najrezistentnije prema kontaktnom

utjecaju. U tri tiskana izvora Byhan 1899, Puşcariu 1926 i Kovačec 1998 i u vlastitoj građi

pronađeni su leksički ekvivalenti za 46 značenja za dijelove tijela. Riječi za dijelove tijela iz sva

četiri razdoblja u vlaškom-žejanskom uspoređuju se s rumunjskim riječima i daje se njihovo

porijeklo. Sve riječi istog korijena, bez obzira da li su originalno latinske ili nekog drugog porijekla

npr. slavenskog, smatraju se izvornima u našem uzorku. U radu su od interesa samo recentnije

posuđenice, posebice hrvatskog porijekla, koje su ušle u jezik dugo nakon njegova razdvajanja od

proto-rumunjskog, prije svega u kontaktu s čakavskim narječjem.

Usporedba pokazuje da je značajan broj riječi za dijelove tijela u vlaškom-žejanskom posuđen iz

čakavskog narječja, s time da je broj posuđenica u vlaškom 13 veći nego u žejanskom 9. U

vlaškom je također veći i broj slučajeva gdje izvorna riječ koegzistira u upotrebi s hrvatskom

posuđenicom, što dodatno ukazuje na veći kontaktni pritisak u tom narječju. Ako se usporedi

stanje u jeziku u dva starija izvora s današnjim stanjem, primjećuje se da je broj posuđenica

gotovo udvostručen od početka 20. stoljeća do danas. Također je značajno da je odnedavno

standardni hrvatski postao faktor kontaktnog utjecaja. Istovremeno, zanimljivo je da među 15

riječi na našem popisu, koje se nalaze među 100 osnovnih riječi na „Jakarta-Leipzig listi osnovnog

vokabulara-, ima samo jedna hrvatska posuđenica. To potvrđuje predikcije Haspelmatha i

Tadmora 2009, koji su na temelju velikog uzorka raznovrsnih svjetskih jezika zaključili da su

ove riječi najrezistentnije prema kontaktnom utjecaju, čak i u uvjetima jezičnog dodira vrlo

velikog intenziteta, koji karakterizira dodir vlaškog-žejanskog i hrvatskog.

kontaktni utjecaj; leksičke promjene; osnovni vokabular; riječi za dijelove tijela; istrorumunjski; hrvatske posuđenice



Autor: Zvjezdana Vrzić - ; Filozofski fakultet – New York University, Rijeka – New York Robert Doričić - orcid.org-0000-0002-4948

Fuente: http://hrcak.srce.hr/



DESCARGAR PDF




Documentos relacionados