Lada - Lepi Ivo - Ivanjdan - s posebnim osvrtom na popijevke i običaje podravskih Hrvata u MađarskojReportar como inadecuado




Lada - Lepi Ivo - Ivanjdan - s posebnim osvrtom na popijevke i običaje podravskih Hrvata u Mađarskoj - Descarga este documento en PDF. Documentación en PDF para descargar gratis. Disponible también para leer online.

Podravina : scientific multidisciplinary research journal, Vol.10 No.19 June 2011. -

Na samom početku valja zaključiti kako sv. Ivan poznat iz Novog zavjeta sasvim odudara od -lepog Ive-, Ivana, poznatog iz hrvatskih obrednih pjesama. Ovaj drugi naoružan je sabljom, javlja se, dakle, kao ratno božanstvo koje je kasnije poprimalo osobine ratarskog božanstva, naime on -orje duge rali-. Lik sveca i poganskog mladog

božastva Ive dovodi se u vezu sa sinkretizmom i kontaminacijom predožbi, arhaičnog poganskog sloja i kršćaskih učenja. S druge pak strane u ivanjdanskim pjesama iz koprivničog kraja u Hrvatskoj jednosmisleno i nepobitno je očuvan trag božice Lade, kao mlade i lijepe djevojke, božice ljubavi, koja sprema svatove i udaje se za svoga brata Ivana, što bi značilo da je posrijedi incest. Opstojnost slavenske, u našem slučaju slavenske Venere, Lade, u etnološkoj znanosti za neke je znastvenike bilo prihvatljivo, dok za neke sporno, dok je posljednjih godina B. A. Ribakov, ruski arhelolog, ponovo obnovio mit o Ladi i Lelji,2 jednako tako i u srpskoj znanosti je skoro jednoglasno prihvaćeno da su Lada i Ljelja slavenske boginje.3 U narečenim zapisanim hrvatskim pjesmama etno-glazbenika Vinka Žganca iz okoline Koprivrivnice Lada ima svoje stanovito mjesto, a pri čemu ne smijemo posumnjati da je riječ o krivotvorenim popijevkama! No u pučkoj tradiciji mađarskih Hrvata sv. Ivan sasvim odudara od sv. Ivana poznatog iz Novog zavjeta, naime, ovaj prvi se i sam smatra poganom, uz kojeg se vezuju

razne djelatnosti: umrlim dušama otvara nebeska vrata, vodi Bogorodicu u raj, ore duge -rali- seksualna simbolika, šeće se po zlatnom mostu povezuje nebo i zemlju, donosi plodnost i rodnost njivama. Ivanjdanske su pjesme zorno svjedočanstvo kontaminacije arhaičnih poganskih slojeva i kršćanskih učenja o svecima: Marija, Ivan, krštenje Isusa obogaćuje s i drugim osobinama koje ne sadrži Novi zavjet. Ivanjdanski običaji izvodili su se u mađarskih Hrvata, kao i drugdje po svijetu, uoči ljetnje ravnodnevice, dakle, prehodne noći, uz vatru i preskakanje vatre, radi zdravlja i sretne ljubavi, uz obvezatno darivanje zemljinih biljnih plodova vatri, uz -lilanje- i

izvođenje arhaičnih ivanjdanskih ljubavnih pjesma koje su bile popraćene neobuzdanim veseljem pa čak nerijetko i snošajem. Uz sv. Ivana vezuje se i kumstvo, kao njegov prepoznatljiv atribut.

Duge ivanjdanske pjesme izvodile su se skupno, pjevala ih mladež i mlade snaše i njihovi muževi, dakako, u nekim krajevima čak i stariji, ugledniji građani, dok su djeca potrčala sa zapaljenim -lilama- i oko sebe u noći vrtjeli s njima, tj. -lilala su-, opisujući magične krugove, odnosno, vjerojatno oponašajući i podsrekakvši tako sunčanu putanju na nebeskom svodu, čija je vrućina bila iole potrebna za zriobu jačma, raži i žita.

Lada;



Autor: Đuro Franković - ; Pečuh

Fuente: http://hrcak.srce.hr/



DESCARGAR PDF




Documentos relacionados